Alimentacija u BiH: prava, obaveze i najvažnije informacije
Alimentacija u BiH je zakonska obaveza roditelja da finansijski učestvuju u izdržavanju djeteta, bez obzira na to da li je dijete rođeno u braku ili vanbračno. Pravo na alimentaciju pripada djetetu, a ne roditelju, i sud uvijek polazi od najboljeg interesa djeteta kada odlučuje o visini i načinu plaćanja.
Osnovna pravila alimentacije u BiH
Alimentacija se u BiH uređuje porodičnim zakonima Federacije BiH i Republike Srpske, koji vrlo slično propisuju da su oba roditelja dužna izdržavati maloljetno dijete i da pri tome moraju iskoristiti sve svoje mogućnosti i sposobnosti. Iznos se može odrediti sporazumom roditelja koji sud potvrđuje, ili direktno sudskom odlukom ako dogovor ne postoji ili nije u interesu djeteta.
Pri određivanju visine alimentacije sud uzima u obzir: potrebe djeteta (hrana, stan, odjeća, škola, izvanškolske aktivnosti, liječenje), prihode i imovinu roditelja koji plaća, broj djece koju izdržava, kao i životni standard koji je dijete imalo prije razvoda. U praksi često učestvuje i Centar za socijalni rad, koji daje mišljenje o potrebama djeteta i porodičnoj situaciji.
Kako se određuje i plaća alimentacija
Sud najčešće određuje alimentaciju kao procenat prihoda roditelja koji plaća, ili kao procenat prosječne neto plate u BiH odnosno u konkretnom entitetu, najčešće oko 15% po djetetu. Ipak, sud ima pravo da se odluči i za fiksni iznos ako smatra da će tako bolje zaštititi dijete i obezbijediti realno izdržavanje.
Plaćanje se najčešće vrši mjesečno, u novcu, uplatom na račun roditelja kod koga dijete živi, ali se može ugovoriti i kombinacija – dio u novcu, dio kroz direktno plaćanje troškova (školarina, kurs, stanarina za dijete i sl.). Ako roditelj ne plaća dobrovoljno, drugi roditelj može pokrenuti izvršni postupak i tražiti prinudnu naplatu preko suda – pljenidbom dijela plate, računa ili druge imovine.
Posljedice neplaćanja alimentacije
Neplaćanje alimentacije se tretira kao kršenje zakonske obaveze, a dugotrajno i namjerno izbjegavanje plaćanja može predstavljati i krivično djelo “izbjegavanje davanja izdržavanja”. U takvim situacijama roditelju se mogu izreći novčane kazne, oduzimanje ličnih dokumenata, zabrana izdavanja putnih isprava, pa čak i zatvorska kazna.
U praksi je problem što se znatan broj roditelja i dalje ne pridržava obaveze, pa se vodi veliki broj izvršnih i krivičnih postupaka zbog neplaćene alimentacije. Zbog toga se već godinama spominje ideja alimentacionih fondova, koji bi privremeno isplaćivali izdržavanje umjesto dužnika, a potom od njega naplaćivali dug, ali je takav sistem još uvijek nedovoljno razvijen u BiH.
Alimentacija u Republici Srpskoj
U Republici Srpskoj obaveza izdržavanja djece uređena je Porodičnim zakonom RS, koji jasno propisuje da oba roditelja moraju proporcionalno svojim mogućnostima doprinositi izdržavanju djeteta. Sud u RS pri određivanju visine alimentacije uzima u obzir sve prihode, imovinu i radnu sposobnost roditelja koji plaća, kao i broj djece i njihove posebne potrebe (npr. bolest, invaliditet, izuzetno talentovana djeca koja imaju veće troškove).
U praksi se u RS alimentacija često određuje kao oko 15% neto plate po djetetu, uz ograničenje da ukupan iznos za svu djecu ne može preći oko 50% ukupnih primanja roditelja. Prosječni iznosi se najčešće kreću oko 130–200 KM po djetetu, zavisno od plate i konkretnih okolnosti. Postoje izvještaji da značajan dio roditelja u RS nikada ne uplati alimentaciju, što dodatno naglašava potrebu za efikasnijim izvršenjem i eventualnim osnivanjem alimentacionog fonda.

Prosječna alimentacija u BiH
Na nivou cijele BiH ne postoji jedinstven propisani minimalni “tarifnik” alimentacije za sve slučajeve, ali se kroz sudsku praksu profilisao određeni raspon. Stručnjaci i pravnici navode da se visina alimentacije za jedno dijete najčešće kreće između otprilike 150 i 300 KM mjesečno, dok su iznosi iznad 300 KM rjeđi i uglavnom vezani za roditelje sa znatno višim prihodima.
Mediji i savjetodavni portali često navode da “standardna” alimentacija u BiH uglavnom pada u okvir oko 200–250 KM, s tim da postoje i presude sa iznosima od oko 90 KM, ali i znatno višim, u zavisnosti od imovinskog stanja roditelja. U ekonomskom smislu, stručnjaci naglašavaju da su ti iznosi često nedovoljni da pokriju realne troškove djeteta, posebno u urbanim sredinama, pa roditelj sa kojim dijete živi obično snosi znatno veći dio stvarnih troškova od samog iznosa alimentacije.
Faktori koji utiču na visinu alimentacije
Sud uvijek polazi od načela da dijete treba, koliko je to moguće, da zadrži sličan životni standard kao prije razvoda roditelja. Zato se kod roditelja koji plaća detaljno analiziraju redovni prihodi (plata, honorari), dodatna zarada, imovina (nekretnine, vozila), ali i potencijalne mogućnosti da ostvari veće prihode, a ne samo ono što trenutno formalno prima.
Istovremeno, gleda se i koliko dijete stvarno košta: hrana, smještaj, računi, prevoz, školski pribor i udžbenici, aktivnosti (sport, jezici), zdravstveni troškovi, kao i posebne potrebe ako dijete ima bolest ili invaliditet. Broj djece ima ogroman uticaj – ako roditelj izdržava dvoje ili troje djece, ukupni procenat koji se izdvaja za alimentaciju mora se rasporediti tako da nijedno dijete ne bude zakinuto, ali i da roditelju ostane minimum za sopstvenu egzistenciju.
Do kada se plaća alimentacija
Osnovno pravilo u oba entiteta je da se alimentacija plaća najmanje do punoljetnosti, odnosno do navršenih 18 godina života djeteta. Međutim, porodični zakoni FBiH i RS propisuju da obaveza roditelja da izdržavaju dijete može trajati i nakon punoljetstva, ako se dijete redovno školuje (srednja škola, fakultet), i to najduže do navršenih 26 godina.
Ako je dijete zbog zdravstvenih, psihičkih ili fizičkih razloga nesposobno za rad i ne može se samostalno izdržavati, roditelji imaju obavezu izdržavanja i nakon 26. godine, sve dok ta nesposobnost traje. Takođe, sud može u posebnim situacijama produžiti obavezu ako ocijeni da je to neophodno radi zaštite djeteta, na primjer ako je pred završetkom studija i trenutno nema nikakav prihod.
Kada i kako se alimentacija mijenja ili prestaje
Iznos alimentacije nije zauvijek “zakucan” – može se povećati ili smanjiti ako dođe do značajnih promjena okolnosti. Primjeri su: povećanje troškova djeteta (teža bolest, skuplje školovanje), gubitak posla roditelja sa kojim dijete živi, pad ili rast prihoda roditelja koji plaća, rođenje nove djece ili ozbiljna bolest tog roditelja.
Svaka strana (roditelj koji plaća ili roditelj koji prima u ime djeteta) može sudu podnijeti tužbu za izmjenu visine alimentacije i tada sud ponovo procjenjuje sve okolnosti i donosi novu odluku. Obaveza alimentacije prestaje kada prestanu zakonski razlozi – dijete postane punoljetno i ekonomski samostalno, završi školovanje, ili sud utvrdi da mu više nije potrebno izdržavanje, ali to se u pravilu utvrđuje novom odlukom, a ne jednostranom odlukom roditelja dužnika.
Praktični savjeti za roditelje
Roditelju sa kojim dijete živi savjetuje se da sve troškove djeteta vodi preko računa ili računa za kupovinu (školski pribor, garderoba, liječenje), kako bi u eventualnom sporu mogao dokazati realne mjesečne izdatke. Ako drugi roditelj prestane da plaća alimentaciju, važno je što prije pokrenuti izvršni postupak, jer pojedinačne mjesečne rate mogu zastarijevati ako se ne utuže u zakonom propisanom roku.
Roditelju koji plaća alimentaciju preporučuje se da u slučaju gubitka posla ili drastične promjene primanja ne prestane samovoljno da plaća, već da traži sudsko smanjenje iznosa, jer se dug u suprotnom ipak gomila. Kod djece koja se školuju nakon 18. godine dobro je pribaviti i čuvati potvrde o redovnom školovanju, jer one dokazuju postojanje zakonskog osnova za nastavak plaćanja alimentacije do 26. godine.


